O Bribiru PDF Ispis E-mail


BRIBIR, gradić na cesti između Novog i Bakra sagrađen na brijegu, upravno i crkveno središte u srednjevjekovnom Vinodolu, Varoš ili Grad sa 14 zaselaka tvorio je bribirsku župu. U 13. st. predstavnici Bribira sudjeluju u donošenju Vinodolskog zakona 1288. Na početku 16. st. Bribir uz Ledenice postaje ključem Vinodola. Bernardin Frankopan učvršćuje gradske bedeme i svoj Kaštel i Turan, a učvršćuju se i Vela vrata. Belveder, ophod na zidinama proviđen puškarnicama, bio je gotov 1527. o čemu svjedoči natpis. Zbog opasnosti od Turaka imućniji Bribirci podižu u gradu svoje kuće da se u njih mogu skloniti u slučaju pogibelji. Oko Grada su raspoređeni zaseoci koji su imali svoje kapele građene uglavnom u 15. i 16. st. Na kapeli Sv. Martina u Podskoči sačuvan je natpis meštra Tomaša iz 1526. godine. Nije isključeno da je on bio jedan od graditelja i Župne crkve Sv. Petra i Pavla u Gradu, zidane 1524. Gotička dvorska crkvica Sv. Antuna pustinjaka nastala je također u Bernardinovo doba, a obnovljena je 1938.

Kad je 1848. ukinuto bribirsko vlastelinstvo Kaštel i Turan su ostali vlasništvom općine koja je dala porušiti Velika vrata 1861, Mala vrata 1872, a Kaštel je srušen 1878. da se načini mjesto za školu, koju je projektirao arh. Julije Stanisavljević. Od utvrda je ostala dobro uščuvana branič-kula, prizmatična građevina na dva kata, sagrađena 1302. godine.

Pred gradom je sada grlo od zdenca s likom Sv. Mihovila i nepoznatim grbom, vjerojatno podignuto u doba vinodolskog gubernatora Mihovila Desića oko 1570. godine. Bribirci su zaslužni za spašavanje modruškog biskupa Krištofora, kojeg su našli nakon Krbavske bitke i na muli ga doveli u Novi 1493. Tada je jedan dio modruškog Kaptola došao u Bribir pa je Župna crkva podignuta na stupanj stolne. Crkva je tada dobila renesansnu kustodiju i renesansni reljef Bogorodice s djetetom, rad jednog od učenika firentinskog kipara Filaretea. Stolna crkva je barokizirana na početku 18. st., dobila je transept, a u svetištu je podignut krasan mramorni oltar, rad kipara i oltarista Antonija Michelazzija iz Rijeke (1747). Na tom je oltaru pala, koju je naslikao Matija Brodnik 1824. godine. Na strani evanđelja u svetištu je slika "Pranje nogu" Jacopa Palme ml., djelo visoke umjetničke vrijednosti što ju je u Bribiru ostavio vjerojatno njegov zakupnik Venecijanac Danijel Anton Bertoli, inspektor carske galerije oko 1740. godine. On je crkvi ostavio vrijednu pokaznicu, a izveo je znatne popravke na tvrđavi.

U 19. st. Bribir se izgrađuje izvan zidina.

Za svjetsku znanost važan je dr. Josip Pancić, rodjen 1814. u Bribiru, prvi predsjednik Srpske akademije nauka, liječnik i botaničar, koji je otkrio endemičnu četinjaču Picea omorica, poznatu kao Pancićeva omorika. U Bribiru mu je 1954. podignut spomenik u parku pred kulom, veoma vrijedan rad kipara Zvonka Cara. Kopija te plastike postavljena je 1986. pred hotelom "Omorika"u Crikvenici, jer taj hotel nosi ime po Pancićevu otkriću.

Iz Bribira je porijeklom dr. Mihovil Kombol (1883 - 1955), ugledni povjesničar hrvatske književnosti, prevodilac Danteove Božanstvene komedije, esejist i književni kritičar koji je svojim kapitalnim djelom "Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda" osvijetlio mnoga kulturna i književna pitanja. Kod Malih vrata u Bribiru podignut mu je spomenik za koji je glavu u kamenu oblikovao akad. kipar Drago Carapina.

U razdoblju od 1918. do 1941. Bribir je bio središtem naprednih snaga koje prerastaju u revolucionarni pokret što se odrazilo odlaskom Bribiraca u partizane u srpnju 1941. Za kaznu fašisti su spalili povijesnu jezgru Bribira.

Nakon rata podignut je pod gradskim bedemom spomenik palim borcima NOR-a, rad kipara Z. Cara, a u parku pred Domom kulture je spomen-poprsje narodnog heroja Tome Strizića.

Kronološki važni događaji:

  • p.n.e. Povjesničari tvrde da je Bribir vrlo staro mjesto - stari rimski grad ASSESSIA, grad u Japodiji, gdje je stolovao prokonzul. Taj grad spominju Ptolomej i Plinije.
  • 56. p.n.e. Vinodol je pripadao rimskoj provinciji Ilyricum, a nazivao se “Vallis vinearia”.
  • 1302. g. Izgrađena je u Bribiru četverokutna kula. Ona predstavlja jedini sačuvani dio Frankopanovog kaštela.
  • 1321. g. Vinodol i otoke potresao je snažan potres.
  • 1431. g. Strašna zima, promrzle smokve, masline i žito. Velika glad.
  • 1468. g. Knez Martin Frankopan daruje trsatskim franjevcima mnoge posjede i dohotke. Grad Bribir im godišnje donosi 60 libara solida i 10 spudova vina.
  • 1479. g. Ivan, brat Martina Frankopana , napao je s otoka Krka Novi Vinodolski i Bribir i vratio ih u vlasništvo obitelji Frankopan. Kralj Matija Frankopan Novi Vinodolski naziva svojom varoši, a Novljane svojim građanima.
  • 1493. g. U Grižane i Belgrad sklonili su se modruški kanonici. Poslije smrti kralja Matije Korvina, knez Bernandin Frankopan postao je gospodarom Grižana i Bribira.
  • 1496. g. U Bribiru i Vinodolu vlada kuga.
  • 1524. g. Za vrijeme kneza Bernandina Frankopana podiže se župna crkva u Bribiru. O tome svjedoči glagoljski natpis na ulaznim vratima. Tri godine kasnije počelo se s izgradnjom dijela starog grada Bribira.
  • 1577. g. Poslije smrti Stjepana Frankopana, Juraj i Nikola Zrinski postali su gospodari grada Bribira i ostalih imanja.
  • 1671. g. po nalogu senjskog biskupa Ivana Smoljanovića u Bribiru je otvorena škola za osnovno obrazovanje i odgoj svećenickog naraštaja i druge djece. Bila je jedna od najstarijih škola takve vrste do XVII. st. na području građanske Hrvatske.
  • 1678. g. Počinju se voditi matične knjige rođenih u Bribiru.
  • 1723. g. 29. svibnja opet potres.
  • 1787. g. Osnovana je i sagrađena osnovna škola u Bribiru koja nosi ime doktora Josipa Pancića. Današnja školska zgrada sagrađena je 1878. g.
  • 1842. g. Nastala je slika Sv. Petar M. Brodnika. Nalazi se u bribirskoj crkvi.
  • 1842. g. Od 28. kolovoza do 24. studenog od kolere umire 85 duša.
  • 1850. g. U Bribiru se još uvijek sudi po Vinodolskom zakoniku.
  • 1855. g. Od 9. srpnja do 28. kolovoza od kolere umire 197 duša.
  • 1878. g. Uslijed gradnje škole u Bribiru porušen je dio Frankopanovog kaštela.
  • 1883. g. Osnovana je čitaonica u Bribiru.
  • 1884. g. U školskoj spomenici na str. 65 upisano je: “Od 1884. do 1896. g. u Bribiru je bilo oko 4.314 duša u 868 domaćinstava”.
  • 1891. g. Zbog zidanja zgrade za općinsko poglavarstvo porušen je ostali dio Frankopanovog kaštela u Bribiru.
  • 1959. g. 29. ožujka umro je u Bjelovaru, na kuglani, poslije utakmice Zagreb - Bjelovar, Božo Kombol, svjetski rekorder u kuglanju. Rođen je u Bribiru 1895. godine. Bio je prvi kuglač na svijetu koji je u 200 hitaca srušio više od 900 čunjeva. Godine 1949. srušio je u 200 hitaca 927 čunjeva. Božo Kombol bio je kuglački reprezentativac Hrvatske i Jugoslavije i član Kuglačkog kluba ZET, a zatim “Medvedgrad” u Zagrebu. Na zagrebačkom groblju Mirogoj postavljen mu je spomenik.
  • 1962. g. 3 prosinca u 6,30 sati počinje orkanski nalet bure koji pomiče cijeli krov škole, a jednu šestinu krova nosi na susjednu kuću Dmitra Notevskog.

 

U hrvatskoj povijesti dobro je poznato ime Bribir, a naročito Bribira u Dalmaciji, koji je kolijevka slavnih Šubića Bribirskih, potonjih knezova Zrinskih. Ima Bribir i u ponosnoj Bosni, a treći se evo nalazi u Vinodolu i o tom posljednjem ovdje je riječ. Bribir leži na glavnoj cesti koja presijeca Vinodol od Novoga prema Bakru. Od Novoga je udaljen 4,8, a od Crikvenice 8,2 km. Pripada kotaru crikveničkom, ima oko 350 žitelja i odlično je mjesto u Vinodolu.

Bribir leži usred svoga teritorija na niskom brijegu iznad plodne Vinodolske doline, a bio je nekoć cio opasan zidom i kulama, kojih se ostaci još dobro vide. Bilo je to vrlo sigurno mjesto, jedan od važnih gradova Vinodolske knežije, a u srednjem vijeku njeno upravno i crkveno središte. Ne samo da su ga branila dva brda, jedno sa sjevera, drugo s juga, već su Bribirci svi stanovali unutar zidina, dok su izvan mjesta čuvali svoje blago, koje bi za neprijateljske navale također utjerali u varoš. Kad su te pogibli minule, mnogi sagradiše kuće u polju i tako ih je malo ostalo u samom mjestu. Gradska su se vrata svaku noć zatvarala, i vazda ih je čuvala budna straža. Kod gradskih su vrata bili sve do g. 1809. namješteni topovi, a tako i u "kaštelu". Da ih Francuzi ne uzmu, odvezoše ih nekuda u Ugarsku, otkuda ih ne vratiše više.

U starim se pismima često Bribir naziva "varošom" i "gradom", u opreci prema tamošnjoj tvrdi, "kaštelu". Tako veli knez Bernardin Frankopan, kad proglašuje Ivana Arbanasa plemenitim i slobodnim: "Zapovidam svojim oficirom, da mu imaju davati obrok vsak dan iz mojega kaštela v gradu Bribiru". A knez Stjepan Frankopan i Đuro Zrinski dajući otvoreno pismo obitelji Sušić sive Barešić, vele: "u gospodstvu našem, a u Primorju varoša našega Bribira".

U Bribiru je škola, općina i krasna bazilika sv. Petra i Pavla s više oltara. Na glavnom je oltaru slika sv. Petra od M. Brodnika (1842.). Još je tu slika sv. Antuna od Renis-a (1793.), pak "Isus pere noge apostolima" od Thysa, a ima i drugih prilično dobrih slika. U crkvi je više grobnica s napisima. Na pročelju je ploča s napisom, da je ovo izvedeno g. 1524. za vrijeme Bernardina Frankopana, a ima i drugih novijih napisa.

Od crkvenih je starina vrijedno istaknuti srebrni dobro pozlaćeni križ, koji je izradio neki Milonja za vrijeme kastalda Jurka Andričića g. 1491. U tornju je zvono iz g. 1411., a ima i drugoga vrijednog crkvenog posuda a i ruha. Vele, da je ova crkva negda bila u dragocjenostima najbogatija u cijelom Primorju. Sve da vremena cara Josipa II, bilo je kod te crkve 7 kanonika modruškoga kaptola sa župnikom. U samoj su varošici još dvije stare kapele sv. Antuna i sv, Pavla Pustinjaka. Župni je dvor također pristao. Među kućama ima vrlo starih i neke imadu glagolske i latinske napise. Tako kuća kanonika Kalimana s glagolskim napisom od g. 1516., a kuća Bassana-Kukuljevića ima čitav niz spomena na porodicu Bassana, uklesanih u kamen.

Na sjevernoj je strani varošice stajao jak kasteor s jugozapadne strane opasan dvostrukim zidom. Imao je dugo i usko dvorište, a u dijelu je prema mjestu bila škola, poslije općinski ured, U novije su vrijeme porušeni dijelovi grada i podignute nove zgrade za školu i općinu. Od cijeloga kaštela stoji samo još četvorouglata kula s nešto debelih zidova do nje. Kula je na dva kata, a sa strane prema općini ima obla zazidana vrata s kamenim potpornjima ozdo, na koje se nekoć naslanjao trijem, kojim se ulazilo u kulu. Na gornjoj je kamenoj nadvratnici i na kamenom luku iznad nje napis: ANO DNI MCCCII., a na nadvratnici E. D G P, sve gotskim slovima. Zvijezda između slova zacijelo prikazuje zvijezdu staroga grba krčkih knezova - Frankopana. Napis je nejasan, možda se odnosi na kneza Dujma Frankopana, U ovu kulu ima još ulaz prizemno do vanjskoga zida. Ta su vrata novija i načinjena zacijelo poslije nego su zazidana spomenuta vrata s napisom. Ova imadu kamene vratnice, a nad njima je prozorčić s rešetkom. Prizemno i u prvom je katu uska prostorija, iz koje se ulazi u tri tijesne sobice, nekada tamnice, u drugom je katu soba sa svodom. Između kule i škole bile su sobe gradske zgrade, no to je sve razrušeno g. 1900.

Od jakih bedema sačuvan je jedino sjeveroistočni dio zida i četvrtasta kula. Unutar utvrđenog naselja nalazio se na sjevernoj strani utvrđeni feudalni kaštel, koji je većim dijelom srušen potkraj XIX. stoljeća.

Grad je u XIII. stoljeću u posjedu Frankopana kada sudjeluje u donošenju Vinodolskog zakona, zatim grofova Celjskih pa kraljevski grad Matije Korvina, a potom ga drži obitelj Zrinskih do 1671. god. i smaknuća Petra Zrinskog u Bečkom Novom Mestu. Naselje nazaduje od ovog vremena. Nakon uminuća turske opasnosti kao i Ledenice gubi značaj no za razliku od njih zadržava kontinuitet života na istom mjestu.

Urbana forma je rastočena, naselje postaje raštrkano, a sačuvan je samo regulirani trg uz koji je trobrodna barokna crkva Sv. Petra i Pavla sa zvonikom na pročelju, podignuta na mjestu starije gradnje o čemu svjedoči glagoljski natpis iz 1524 godine. Izuzetno je bogata sakralna zbirka. U njoj posebno mjesto pripada Milonjinom križu iz XIII. stoljeća, remek djelu lokalnog majstora Milonića, s Krbavskog polja. Križ su nosili krbavski biskupi koji su se poslije krbavske bitke dijelom sklonili i u Bribir i tu ostavili dio krbavskog crkvenog blaga. Vrijedni su i predmeti crkvene opreme: gotički kalež i monstranca, renesansna kamena kustodija i reljef Bogorodice s djetetom, slika "Pranje nogu" Palme mlađega i mramorni oltar Riječanina Michelazzija iz 1747.

Gotička kapelica Sv. Antuna Pustinjaka građena je u doba Bernardina Frankopana, a u Podskočima se nalazi crkvica Sv. Martina iz XVI. stoljeća s glagoljskim natpisom na portalu iz 1526. god. Gradio ju je majstor Tomaš.

Crkva sv. Petra i Pavla Detalj zvonika Kapelica sv. Antuna Pustinjaka